Što je anksioznost?
Anksioznost je većini onaj dobro poznati osjećaj grča, treperenja ili stiskanja. Najčešće se opisuje kao nelagoda ili strah. Prema shvaćanju kognitivno bihevioralne psihoterapije svi se problemi stavljaju u četverokut misli, osjećaja, promjena u tijelu i ponašanja. Ovdje je primjer anksioznosti, vezane uz posao, stavljen u taj četverokut.
Anksioznost se uglavnom kod svih nas očituje kao napetost u tijelu, stiskanje u grlu ili prsima, ponekad kao i ubrzan rad srca i znojenje dlanova. Dok traje, teško nam se koncentrirati na svakodnevne zadatke, misli su ubrzane, tijelo se ne može opustiti. Često je uz anksioznost povezana i nesanica, gubitak apetita ili pretjeran apetit.
Koliko je anksioznost česta?
Svaka osoba je barem jednom u životu osjetila osjećaj anksioznosti i kasnije u tekstu ćete vidjeti zašto je to tako. Međutim, ona razina anksioznosti koja spada u problematičnu, prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pogađa čak 4 % globalnog stanovništva.
Kako anksioznost nastaje i koje su posljedice?
Anksioznost nastaje kada se poveća razina hormona stresa (kortizola) u tijelu koji se izlučuje kada mozak percipira neku prijetnju. To služi tome da se tijelo dovede u budno stanje da može odgovoriti na nju. Odnosno u stanje borbe ili bijega (fight or flight). Upravo taj hormon stresa (kortizol) je direktno odgovoran za gore navedene promjene u tijelu-> napetost, ubrzane misli, ubrzan rad srca…
Prije se vjerovalo da je visoka razina kortizola posljedica mnogih bolesti, no novija istraživanja su pokazala da je on jedan od uzročnika tih bolesti poput srčanih bolesti, glavobolja, nesanice, pretilosti i čak i razvijanja depresije. To znači da ne rješavanjem problema anksioznosti povećavamo šanse za razvijanje tih bolesti.
Zašto anksioznost nastaje?
Anksioznost je normalna, urođena reakcija na prijetnju koja nas je evolucijski štitila i pripremala da se možemo boriti s nekim pripadnikom drugog plemena ili pobjeći od medvjeda. Kako je čovječanstvo napredovalo i naš je mozak razvio nove, više vještine, poput planiranja, zamišljanja, odlučivanja na temelju promišljanja… Radi tih vještina smo razvili i sposobnost doživljavati nešto kao prijetnju i kada više nije tu.
Objasnit ću to na primjeru životinje koja ima isti mehanizam izlučivanja kortizola, odnosno anksioznost, kao mi, ali nema razvijene te više, moždane vještine. Primjerice, kada zebru lovi lav, ona je u stanju anksioznosti koja joj omogućuje da bježi. Kada pobjegne od lava i na sigurnom je, ona je ponovno u stanju mira. Da se to dogodilo čovjeku, početak bi bio isti, aktivirali bi se svi isti mehanizmi i pobjegao bi. Međutim, nakon toga, kada bi bio na sigurnom, bi vjerojatno ponovno zamišljao tu situaciju i planirao što napraviti sljedeći put kada dođe lav. Tada bi bio u stanju anksioznosti iako prave prijetnje zapravo više i nema.
Zamijenimo li lava financijskom sigurnošću, prihvaćanjem u društvu, povjerenjem u partnera, zdravljem i sigurnošću svoje djece…itd., možemo uočiti da ljudi zapravo stalno imaju mogućnosti percipirati neku prijetnju. Upravo zato, razmišljajući o prošlosti ili brinući se za budućnost, stalno možemo biti u tom pobuđenom stanju anksioznosti. To je razlog velike rasprostranjenosti problema anksioznosti. I to je ono što je problem. Ta konstantna visoka razina kortizola koji uzrokuje kontinuirano stanje pobuđenosti, odnosno anksioznosti, ima izrazito negativan učinak na naše mentalno i fizičko zdravlje.
Možemo i trebamo li je se riješiti?
Vrlo jednostavno, ne možemo, a sada ću objasniti zašto ni ne trebamo.
Razlog tome je što je to urođeni mehanizam koji postoji da bi nam bio koristan. Naše tijelo je savršeno napravljeno i ako uspijemo postići balans i osluškivati promjene koje se u njemu događaju te pravovremeno reagirati, osjećaj anksioznosti može biti prava dragocjenost. Ako ju shvatimo kao alarm za pravu prijetnju (npr. mogućnost dobivanja otkaza ako ne napravimo određeni zadatak) ili podsjetnik da nešto ne radimo u skladu sa svojim vrijednostima (npr. odgađanje obaveza i prokrastiniranje) onda ju možemo upotrijebiti kao alat i pretvoriti ju u npr. motivaciju tehnikama poput kognitivne restrukturacije. Pravi cilj je da ne budemo stalno u pobuđenom stanju anksioznosti, nego da naučimo razlikovati kada je taj alarm pravi, a kada lažan i ponašati se u skladu s time.
Kako pristupiti problemu anksioznosti kroz tehnike KBT-a?
Opći cilj na kojem uvijek radimo je smanjiti opću razinu pobuđenosti (kortizola u tijelu). To radimo tehnikama usmjerenima na različite segmente četverokuta s početka priče. Dio tehnika je usmjeren na promjene u tijelu. To su abdominalno disanje, progresivna mišićna relaksaciju, aktiviranje suosjećajnog selfa itd. Dio tehnika je usmjeren na misli. One misli koje su točne učimo ili prihvaćati, ako ne možemo ništa napraviti, ili se suočiti s njima tehnikama asertivne komunikacije i problem solvinga. Primjer točne misli je neka situacija kada je alarm pravi. Na primjer “Past ću ispit” dok se približava ispitni rok, a mi još nismo počeli učiti. Tu će nam definitivno pomoći tehnike suočavanja s brigom poput problem solvinga da vidimo što sve možemo poduzeti da bismo se što bolje pripremili za ispit. Postoji i druga vrsta misli koje nisu u potpunosti točne. Za njih upotrebljavamo tehnike poput kognitivne restrukturacije, kognitivne defuzije, rada s unutarnjim kritičarem, itd. Primjer ne u potpunosti točne misli, odnosno kada je alarm lažni, je kada pomislimo “Ja sam potpuno nesposobna. Sigurno ću dobiti otkaz.” jer smo napravili jednu grešku. Tada nam je cilj promijeniti tu misao u realniju poput “Možda sam napravila grešku, ali to ne znači da sam nesposobna. Postoji puno dokaza iz prošlosti kada sam dobro radila svoj posao. Dobro je da su mi ukazali na pogrešku jer sad imam priliku nešto novo naučiti i pokazati kako sam predan radnik.”
Iako sam sada spomenula puno tehnika, koje se na prvu vjerojatno čine kompliciranima i zahtjevnima, ne želim da ostanete obeshrabreni. Kroz susrete ću vas polako voditi i prilagoditi sve vašim potrebama, željama i mogućnostima. Cilj ovog teksta je da budete ohrabreni time da je ovaj problem vrlo čest i da postoji jako puno dokazano učinkovitih tehnika koje vam mogu pomoći. Uspješnom primjenom ovih tehnika se neminovno smanjuje osjećaj anksioznosti i razina kortizola u krvi. Tako da osim dobrobiti za naše mentalno zdravlje, čuvamo i ono fizičko.
